Bilo je mračno i mistično jutro u Bright Fallsu, ali tišinu su brzo prekinuli Mujo, Suljo, Edo Maajka i Alan Wake. Svi su se okupili u kafiću 'Oh Deer Diner', a atmosfera je bila kao da se snima komedija umjesto horora. Mujo i Suljo već su naručili burgere i pokušavali uvjeriti konobaricu da im doda ajvar uz to.

Alan je pokušavao objasniti ozbiljnu situaciju: "Ovdje se događaju neobjašnjive stvari. Mrak... neprestano me progoni. Moramo biti oprezni."

Mujo otpije gutljaj kafe i dobaci: "Ma Alane, bolan, ovo ti zvuči ko' kad mi ne platimo struju pa nas progoni mrak po cijeloj kući. Nema šanse da nađeš izlaz iz toga!"

Suljo se smije: "E moj Mujo, ja kad vidim ženin spisak obaveza, pa mene obuzme isti taj mrak. Mrak na oči, brate!"

Edo Maajka se smije i pokušava biti ozbiljan: "Alane, jarane, mi smo ti pravi specijalci za ovakve situacije. Što se tiče mračnih sila, mi smo kao Batman - samo bez para, auta i odijela. Hajde ti reci, šta trebamo raditi?"

Alan uzdahne: "Trebamo svjetiljke i baterije. Bez svjetla smo gotovi. Mrak se povlači samo kad ga osvijetlimo."

Mujo uzdahne i klimne: "Svjetiljke, kažeš? E, Suljo, sjećaš se one naše 'specijalne lampe'? Znaš, one što smo je palili kad smo pravili roštilj na vikendici?"

Suljo se nasmije: "Aha, ona što je svijetlila k'o disco kugla? Nema problema, Alane, mi ćemo nabaviti svjetlo. Ako svijetli dovoljno da se vidi ćevap, svijetli dovoljno da rastjera i mračne sile!"

Alan nije znao da li su ozbiljni ili ga zezaju, ali krenuli su prema skladištu svjetiljki. Putem su Mujo i Suljo nastavili sa svojim smicalicama.

"Suljo, sjećaš li se kad si mislio da je sjenka tvoja punica pa si vrištao?" pita Mujo kroz smijeh.

Suljo se okrene prema Alanu i objasni: "Bolan Alane, bio je to najstrašniji trenutak mog života. Gledam sjenku, prilazi mi... i mislim si: 'Gotov sam! Morat ću je voziti po šopingu!'"

Alan, koji je do sad bio ozbiljan, nije mogao sakriti osmijeh: "Vi momci... stvarno niste normalni."

Edo uzme priliku i započne freestyle: _"Bright Falls, mračne sjene, Mujo i Suljo - raja što se bave spasenjem, Alan s lampom, mi s ludim smijehom, Mrak bježi od nas jer mi prolazimo s pjesmom!"

Konačno su stigli do skladišta, a unutra su našli nekoliko starih lampi. Mujo podigne jednu i klimne: "E, ova je ko' Suljo kad je u formi - svijetli svake prestupne godine!"

Suljo uzme drugu lampu i lupi je po glavi, a lampa se upali. "Vidiš? Kažem ti, Mujo, sve se riješi s malo akcije!"

Alan, smijući se, kaže: "S vama će ova noć biti... specifična. Ajmo, moramo stići do stare kuće prije nego se mrak proširi."

Noć je već pala, a ekipa je šetala kroz šumu. Svjetiljke su treperile, jedva svijetleći, a onda se odjednom iz grmlja začuo zastrašujući zvuk. Alan je refleksno podigao lampu, a Suljo je skočio ravno na Mujina leđa.

Mujo, sav ljut, viče: "Silazi, bolan, Suljo! Nisam ti ja konj!"

Suljo se drži kao da mu život ovisi o tome: "Mujo, šuti! Ako ja prvi stradam, ko će tebe zaštititi? Ja tebe čuvam, brate!"

Edo je već bio u histeričnom smijehu: _"Mrak se širi, ali mi ne padamo, Suljo na Mujinim leđima, nije bilo namjerno! Alan zbunjeno, gleda sviju nas, bosanci protiv mraka - u lampi je spas!"

Kad su konačno stigli do kuće, vrata su škripala kao da će se raspasti. Mujo je gurnuo vrata, a Suljo je odmah skočio iza njega: "Ako nešto izađe, ja ću mu reći da me nije ovdje bilo!"

Alan, smijući se na rubu suza, kaže: "Ako ovo ikada preživimo, pisat ću knjigu o vama. Bit će hit - 'Kako su me bosanci izludili u Bright Fallsu'."

Mujo klimne: "Samo nemoj pisat' da smo se bojali. Piši da smo mi tjerali duhove jer nismo htjeli da nam smetaju dok roštiljamo!"

Nakon što su ušli u staru kuću, Alan je ozbiljno pregledavao mračne kutove, dok su Mujo, Suljo i Edo Maajka odmah našli neku staru fotelju i sjeli kao da su došli na odmor, a ne da se bore protiv mračnih sila.

"Alane, bolan, ovo ti izgleda ko moja vikendica poslije roštilja" rekao je Mujo, zavalivši se u fotelju. "Samo još fali da nađemo ostatke ćevapa i pivu u frižideru, i evo nas."

Alan se okrene prema njemu, zbunjen: "Mujo, ovo nije vrijeme za šale. Nešto opako se krije u ovoj kući. Čujem šapate."

Suljo se nagne naprijed, zamišljeno trljajući bradu: "A jel šapuće nešto tipa ‘Suljo, vrati pare što si posudio’ ili je više ono mistično, ‘svi ćemo propasti’?"

Mujo se nasmije kroz nos, a Edo doda: "Ako šapuće o parama, Suljo će odmah trčati napolje. On i dugovi se ne vole."

Alan, frustriran, stisne zube: "Ovo je ozbiljno! Trebamo svjetlost da rastjeramo mrak. Gdje su vam svjetiljke?"

Mujo i Suljo se pogledaše i počeše kopati po džepovima. Nakon nekoliko trenutaka, Suljo izvuče nešto što je ličilo na staru bateriju iz automobila. "Evo, imam ovu. Radi svakih pola sata, ali kad radi, brate, svijetli k’o mala hidroelektrana."

Mujo se ponosno nasloni na vrata: "Pa šta, mi smo navikli na mrak. Kad nestane struje u Bosni, to ti je prava avantura. Jednom smo ostali bez struje tri dana – ja mislio da sam već u nekom horor filmu."

Alan odmahne glavom, pokušavajući ignorisati njihove priče, ali nije mogao sakriti osmijeh. "Kako vi ovo možete pretvarati u šalu? Nalazimo se usred noćne more."

Edo Maajka digne ruku, kao da nešto važno najavljuje: "Alane, jarane, mi ti se borimo s noćnim morama od kad smo se rodili. Samo su naše noćne more uglavnom o neplaćenim računima i komšijama koji preglasno slušaju narodnjake."

U tom trenutku, vrata podruma naglo se otvore i iz mraka se začuje šum. Alan podigne lampu, a Suljo automatski skoči iza Mujinih leđa. "Mujo, bolan, šta ćemo sad?"

Mujo ga odmjeri preko ramena: "Suljo, nemoj da te opet vozim kao kad si bio mali i bojao se mraka. Odrasli smo ljudi, ajmo pogledat šta ima dole."

Suljo se zatrese: "Ma daj, ti prvi, a ja ću paziti leđa. Ako neko mora stradat, neka to budeš ti."

Alan se s lampom spuštao prema podrumu, a Mujo i Suljo su se gurali iza njega. "Ma samo neka nema pauka, Alane. Sve može, ali ako vidim pauka, izlazim iz ove kuće glavom kroz zid." rekao je Mujo.

Kad su stigli dole, otkrili su staru, zahrđalu peć. Mujo je povukao ručku i vrata peći su se otvorila, a iznutra je iskočio... miš. Suljo je skočio unazad tako brzo da je udario o zid. "Ja sam gotov! Alan, spasi nas! To nije običan miš, to je duh miš."

Mujo se savija od smijeha: "Miš duh, kažeš? Pa ovaj miš bježi od nas, a ne mi od njega!"

Alan se napokon nasmije. "S vama dvojicom čovjek stvarno ne može biti ozbiljan, čak ni u ovakvim situacijama."

Suljo se okrene prema njemu, još uvijek drhteći: "Alane, bolan, kod nas u Bosni nije stvar u tome da se bojiš, nego da napraviš vic. Ako umireš, umri nasmijan."

Edo se odmah nadoveže, freestyle stilom: "Mrak u peći, miš ko’ duh, Suljo bježi, jer misli da je suh. Al’ mi smo jaki, Bosanci smo mi, s Alanom protiv tame - još ćemo i roštiljati svi!"

Alan podigne ruke u zrak, smijući se: "Vi momci ćete me dovesti do ludila. Ali moram priznati, možda to i nije tako loša stvar."

Mujo klimne glavom: "Samo ti piši o nama u knjizi, Alane, ali piši fino. Da ne ispadne da smo se bojali miša, nego da smo heroji... koji su spasili svijet. I uz to još nabavili u 'Oh Deer Diner-u i ajvar."