Arkane Studios danas je igračima gotovo odmah prepoznatljiv kao razvojni studio iza Dishonored serijala igara, sa kojima se studio probio na prominentno mjesto u gaming industriji 2012. sa prvim unosom ove franšize. Igračima sa nešto dužim stažom, Arkane će također biti poznat po Dark Messiah of Might & Magic iz 2006, koji se proslavio svojim dobro razvijenim i zaraznim sistemom borbe sa hladnim oružjem i kojekakvim vradžbinama.

Međutim, najiskusniji igrači će pamtiti jednu od najranijih stavki u portfelju ovog studija – Arx Fatalis iz sada već davne 2002, sa kojom je Akrane Studios hrabro iskoračio u širi svijet video igara. Riječ je o RPG-ju iz prvog lica, čija radnja je smještena u svijetu čije se sunce ugasilo, što je natjeralo uobičajene žitelje svijeta epske fantastike da se povuku u podzemlje i započnu novi život ispod smrznute površine.

Ipak, zaustaviti opis Arx Fatalisa na samo tome bilo bi krajnje nepohvalno za igru. Kada zagrebemo ispod površine, Arx Fatalis više spada u kategoriju imerzivne simulacije – žanra koji su proslavili Deus Ex, System Shock, pa i neposredno nadahnuće za Arx Fatalis, Looking Glass Studiosov Ultima Underworld, koji je pred igrače stigao nekih deset godina prije Arx Fatalisa.

Istina, Arx Fatalis ima sistem atributa, vještina i magije, ali pristup razvojnog tima ka stvaranju svijeta oko ovih sistema, te na koncu pristup igrača istom, daleko je srodniji imerzivnim simulacijama nego klasičnim RPG-jevima, ili čak onima iz ponude Bethesda, što će reći iz The Elder Scrolls serijala.

Igru započinjete nakon stvaranja lika, ili prije – nakon što odredite početne atribute svog avatara u podzemlju Arxa, a vaš prvi cilj je bijeg iz zatvora. Zadatak je prilično jednostavan, a tutorijal igre vas od početka navikava na korištenje elemenata u svijetu, te kombiniranju predmeta u vašem inventaru. Potonje unosi svojevrstan vid gameplaya blizak point&click avanturama, ali i na Ultima serijal od kojeg Arx Fatalis nasljeđuje dio svoje DNK.

Ubrzo po bijegu iz zatvora, morat ćete se ponovo suočiti sa svojim tamničarima. No, taj susret možete riješiti na više načina: možete istražiti okolinu i pronaći predmete potrebne za jedan kulinarski zadatak, u duhu mnogih point&click avantura, te tako riješiti spor mirno; ili pak, možete ući u uporište naoružani dugim sječivom i čarolijom te sravniti mjesto sa zemljom. Ako vam nijedno rješenje nije po volji, možete jednostavno pecati neko vrijeme, tako što ćete kombinirati komad drveta sa konopcem i napraviti ribički štap, kako biste ulovili ribu, koju ćete potom ispeći na žaru.

Ponajviše truda Arkanea pri stvaranju Arx Fatalisa otišlo je na stvaranje imerzije kod igrača putem interakcije sa okolinom. Ako naiđete na baklju, možete je upaliti korištenjem magije, ili je ugasiti kako biste se mogli neopaženo provući pokraj protivnika u blizini. Ako želite otključati vrata, morate pronaći odgovarajući ključ, ili ih obiti, no obje opcije se izvršavaju u stvarnom vremenu, što znači da će vam srce igrati pod grlom kako se petljate sa ključem i bravom dok vam se protivnik približava.

Čak i je magijski sistem podložan stvaranju imerzije. Za razliku od sistema na koje smo navikli u velikoj većini drugih RPG-jeva, Arx Fatalis zahtjeva od igrača da ručno upotrebljava magiju, crtajući magične znakove kursorom i mišem – ponovo, u stvarnom vremenu. S time, dolazimo i do glavne mane igre, što jeste odsustvo balansiranja između tri glavne građe, što se akutno očituje pri sredini glavnog zadatka, kada magovi vrlo lako mogu uništiti najteže neprijatelje u igri, dok se sa istima građe posvećene hladnom oružju i šunjanju moraju itekako pomučiti. 

Arx Fatalis nudi donekle razrađen stealth sistem za ljubitelje šunjanja po sjenama i taktičkog korištenja bodeža ili lukova, ali kao što je bio i slučaj u sa Dark Messiahom, ovaj vid gameplaya jednostavno nije tako zabavan kao igranje sa mačevima i čarolijom. Arkane će ovladati kombiniranjem ova dva vida tek mnogo godina kasnije, 2012. sa Dishonoredom. No, ni borba izbliza, pa ni vrlo jedinstveni sistem magije ne predstavljaju najjaču stranu Arx Fatalisa; to pripada dizajnu svijeta. 

Može vam se oprostiti ako pomislite da igra smještena u podzemlju ne može imati raznolike nivoe. Istina, svijet Arx Fatalisa je smješten između osam vertikalnih razina ispod zaleđene površine mračnog i naizgled mrtvog svijeta, ali svaka od ovih razina se razlikuje vizuelno, što po prirodnim svojstvima, što zbog prisustva različitih frakcija. 

Na prve dvije razine nailazimo na ljudske zamkove, tvrđave i naslovni grad Arx, a ispod njih uglastu arhitekturu goblina i trolova. Na šestom nivou obitavaju zmijolike pripadnice drevnog reda čarobnica, čije uporište ima elemente egipatske, ili čak azijske arhitekture, dok na samom dnu nailazimo na vrelu lavu te na metalom obložene patuljačke radionice.

Osnivači Akrane Studiosa, uključujući i donedavnog kreativnog šefa studija, Raphaela Colantonija, nikada nisu skrivali da su veliki ljubitelji igara iz radionice Looking Glass Studiosa, tvoraca inovativnog Thief serijala, kao i možda najpoznatijeg primjera imerzivnog sima, izvornog System Shocka. Iz ovih igara, Akrane je prenio i još jedan vrlo važan dio DNK Arx Fatalisa, a to je istraživanje svijeta igre. Likovi i glavna priča nisu naročito zanimljivi, ali prostor u kojima su isti smješteni itekako jeste – svijet Arx Fatalisa je nadasve atmosferičan i nerijetko zastrašujući, a ipak u istom možemo naići i na dobro odmjerenu dozu humora!

Osjećaj iščekivanja, pa čak i straha, kada se spustite po prvi put u jedan od nižih nivoa, držeći baklju u jednoj ruci, a spremno oružje u drugoj i znajući da ćete se morati baviti i sa skupljanjem hrane pored borbe sa neprijateljima, daje igri vrlo jedinstven ugođaj.

Ukoliko se odlučite probati Arx Fatalis, najbolje iskustvo na modernim sistemima će doći putem neslužbenog patcha Arx Libertatis. Naime, Arkane Studios je prije par godina objavio izvorni kôd igre, što je zajednici koja se stvorila oko ove igre omogućilo da zakrpi igru i ukloni neke manjkavosti izvorne verzije.

Arx Fatalis se bez sumnje nalazi na spisku obaveznih naslova za ljubitelje starijih RPG-jeva i imerzivnih simulacija. No, intefejs i kontrole će možda predstavljati nepremostivu prepreku za igrače naviknute na novije igre u ovom žanru.

Nino Romić

15.12.2020