Početna Vijesti Najave Zanimljivosti Connect Arena Vlogovi Kolumne Intervjui Recenzije Kontakt O Nama
Buđenje

Buđenje


Često se pitam da li živim život usklađen sa mojim željama, kad kažem željama prvenstveno mislim da radim ono što osjećam u svojoj nutrini.

Ta kognitivna psihološka ovisnost svojih potencijala mi uvijek dobro dođe kao inspiracija za pozitivan stav, koje u svakom trenutku otključam, te na taj način svojom podsvješću iz arhive misli izvučem ladicu pozitivne vibracije, iz koje recitujem čaroliju omiljenih stihova, satkanim mojim životnim djelima.

 „Biti ono što jesi, osjećati dobro u sebi- to je ono što nema svoju suprotnost, to je radost bića koja ne zavisi ni od čega drugog osim od sebe same“. Ovaj citat Ekart Tola me često prati kao sjena moga puta prema tronu, puta koji se ne doživljava kao prolazno iskustvo, već kao trajno prisustvo. Jer trajnim prisustvom spoznajemo Boga, ne kao nešto izvan nas, već kao sopstvenu najdublju suštinu. Istinsko spasenje  znači spoznati sebe kao nerazdvojiv dio bezvremenog i bezobličnog jedinog života, iz kojeg sve što postoji dobija svoje postojanje.

Moj youtube kanal samo je dio slagalice u mozaiku iz kojeg proizilazi moje ne fizičko ja, koje će mi putem svojih frenkfencija vješto dati signale pozitivne ili negativne tehnološke singularnosti, gdje već sada mogu osjetiti, da li moja eksponencijalna funkcija krive parabole ide odozgo prema gore ili obrnuto.

S vremena na vrijeme volim šetati planinom bogatom šumom, iz razloga što udisanjem svježeg vazduha i mirnoćom tog prirodnog ambijenta, ne poistovjećujem se sa umom, već ga pustim bez imalo otpora iz razloga što samo tada uživam u sadašnjem trenutku, kojeg od bola, patnje i egoičkog uma, često ne vidimo.

Svi pate od tereta prošlosi i budućnosti, snaga duhovnosti je baš u tome da svojom pronicljivošću razbijate um kako ne bi bili zaklonjeni sjenom onoga što je bilo i onoga što će biti. Te dvije simbioze možemo okarakterisati na dva načina; kao zarobljenikom prošlosti ili strepnjom od neizvjesnosti zbog budućnosti.

Bol se ne može hraniti radošću već isključivo i jedino bolom. Žrtva postaje saučesnik onog trenutka kad pristane na takav odnos i takvu bol. Ja često volim kazati: kakva nam je volja, takva nam je želja...kakava nam je želja, takva su nam djela......a kakva su nam djela, takva nam je i sudbina.

Predrag Gnjatić  voli kazati da „Svoju sudbinu krojimo iz trenutka u trenutak svojim mislima, riječima, djelima. Onome tko to zna i potpuno vjeruje da može da ovlada sposobnošću šta će da misli, govori, i radi , dobra sudbina je zagarantovana. Nije bitno kroz šta će proći, na kraju će sve ispasti kako treba- stići će kući“.