Davne 2000. godine, zadnje godine 20. vijeka, na desktopima PC igrača širom svijeta osvanula je revolucionarna igra Ion Storma – Deus Ex. Igrači i dan-danas gaje poštovanje prema ovoj imerzivnoj simulaciji, koja je uspjela doseći status okosnice žanra i zavrijediti kultnu praćenost.

Deus Ex je, dakle, postavio je visoku prečku za svoje nasljednike, jedan aršin u stijeni po kojem će se mnoge srodne igre mjeriti, uključujući i njegove izravne nastavke. Tri godine kasnije, Ion Storm će izdati i prvog pretendenta, po imenu Deus Ex: Invisible War, no ova igra, kao i njen vršnjak iz Thief franšize, koju je Ion Storm naslijedio od tada već ugašenog Looking Glass Studiosa, nije uspjela doseći rang svojeg čuvenog prethodnika.

Godine će proći, a Ion Storm će se pretopiti u novoosnovani ogranak Eidos Interactivea pod okriljem Square Enixa, prije nego što će se neko ponovo usuditi posegnuti za slavnim imenom imerzivne simulacije koja je osvojila desetine nagrada za najbolju igru, te već bila zavrijedila ikonični status do pisanja prve linije kôda nove igre.

Ko bi se usudio nasloviti svoju igru "Deus Ex" i dovesti se u poređenje sa izvornikom? 

Jednostavnije bi bilo imenovati igru sa drugim naslovom i prozvati je "duhovnim nasljednikom. No, Eidos Montreal je odlučio zagristi metaforički metak i najaviti 2009. da studio u povojima ima novu Deus Ex igru. Njen konačni i puni naslov glasio je Deus Ex: Human Revolution, a pred igrače je stigla u augustu 2011.

Ovog augusta, Deus Ex: Human Revolution slavi svoj deseti rođendan, a tu godišnjicu slavi kao jedan moderni klasik.

Naravno, najpredanijim ljubiteljima izvorne igre Human Revolution nije zamjena, niti to u stvarnosti može biti. Gaming industrija i same igre su se suštinski promijenile u vremenu između dvije igre tako da se gotovo ne mogu porediti.

Izvorni Deus Ex je sa svojim izlaskom obilježio vrhunac i skori kraj zlatne ere PC gaminga, dok je Human Revolution obilježio zenit sedme generacije igraćih konzola. Najuočljivija razlika između dvije igre je u veličini nivoa. U najboljem trenutku, mape Human Revolutiona se čine kao jedna trećina ili čak četvrtina kvadrature izvorne igre, a razlog iza ove razlike jeste fokus na vizuelnom kapacitetu nove igre, čiji je cilj bio dovesti hardware Xbox 360 i PlayStation 3 konzola do maksimuma rada, zarad probijanja na sve konkurentnijem tržištu ove generacije.

No, ono što je Deus Ex: Human Revolution zadržao od svog čuvenog prethodnika jeste pristup u dizajnu koji se pored veličine nivoa na kojem se igrač nalazi bavi i slojevitošću istog prostora.

Warren Spector, producent iza izvorne igre i jedna od vodećih ličnosti u teoriji dizajna igara, po jednoj prilici je izjavio da je njegova "savršena igra" što vjernija simulacija jednog gradskog bloka, koji bi u igri, za igrače, po što više vidova, bio replika jednog stvarnog bloka u 1/1 omjeru. Ovo je bila misao-vodilja za Eidos Montreal, koji se u dizajnu poligona za igrača posvetio ka stvaranju što veće dubine i slojevitosti, a manje prema stvaranju pseudo-otvorenog svijeta po dezenu njihovih sunarodnjaka i konkurenata u Ubisoftu.

Konačni ishod primjene ovog dizajna je bila igra koja nagrađuje istraživanje nivoa i nelinearno rješavanje prepreka na koje igrač nailazi. Ova vodilja se odrazila i na upgrade sistem kojim igrač nadopunjuje kibernetičke sposobnosti glavnog protagonista igre, Adama Jensena.

Nakon što igrač uloži resurs u otključavanje nove sposobnosti, ista mu nerijetko dopušta pristup dijelu mape koji je prije bio teško dostupan, ili pak, sasvim nedostupan. Ušavši u taj prostor, igrač može naići na dodatne resurse, čime igra stvara suptilan gameplay loop u  nizu istraživanje-pronalaženje-istraživanje.

Modularnošću kojom se diči gameplay može se pohvaliti i priča, za koju je zadužna autorica radnje Mary DeMarle. Priča koja prati istovremeno ličnu priču bivšeg policajca, a sada privatnog zaštitara, Adama Jensena, te ogromni tehnološki skok zabilježen u samom naslovu igre, igračima je predstavljena u tri čina, odnosno tri sekvence u tri glavne lokacije igre – Detroit, središte "ljudske revolucije", kineski grad Hengsha, to jeste najnoviju iteraciju Shanghaija, te antartičko postrojenje koje će poslužiti kao stjecište puteva nekoliko likova koje ćemo za vrijeme igre susresti. Kao izvorna igra, Human Revolution se bavi tamnim spletkama tajnih društava, te postavlja pitanja o udruživanju ljudskog i tehnološkog elementa u društvu sada već bliskoj budućnosti.

Gameplay Deus Ex: Human Revolution se sastoji od tri glavna vida – okršaja vatrenim oružjem, stealtha, a potom i dijaloških "bitaka" u kojima ćete protivnike morati poraziti retorikom i govorništvom, a ne pištoljima i kojekakvim spravicama. No, kompleksnost se dalje očituje i u mogućnošću korištenja dva pristupa bilo kojem vidu. Dok se šunjate, ili se izravno sukobljavate sa protivnicima, na raspolaganju ćete imati dva arsenala oruđa i oružja: ubojito i neubojito, a igra koristi iste elemente i prepreke za šunjanje i prepucavanje, putem elegantne implementacije sitema zaklona.

Dalje, neki dijaloški protivnici će vam dati različite opcije zavisno od vašeg "ljubaznog" ili "neljubaznog" pristupa razgovoru. Konačno, tu je i sveprisutna vizuelna estetika igre, koja je ostarila bolje nego grafička potencija ovog deset godina igraćeg naslova. Posrijedi je spoj elizabetinskih okovratnika i baroknih šara te ugljičnih vlakana, crne i zlatne boje naspram pažljivo gradiranih primjesa metalik i mat sive boje. 

Pored vizuelne prezentacije, grijeh bi bio ne spomenuti i muzičku špicu. Za muziku je zaslužan kompozitor Michael McCann, koji je za Human Revolution sročio cyberpunkovsku glavnu špicu, koju definira minimalistička ritmička podloga koju dalje podržavaju razlaganja akorda na synth arpežijatoru i dramatični naleti umjetnih gudala, a potonja dva elementa zajedno obrazuju bedem zvuka na kojem počiva suptilna, eterična melodija. 

Synthwave narav muzičke špice vrlo dobro pogoduje sa vizuelnom, ali i narativnom tematikom igre, a ista kao da je nadahnuta djelima poznatog švicarskog industrijalnog benda Sybreed. Ako McCann nije bio nadahnut Sybreedom, onda je očito došlo do polenacije iz istog izvora.

Deus Ex: Human Revolution nije izmjestio izvorni Deus Ex sa njegovog kibernetičkog trona. Umjesto ulaganja u ludu nadu da će im to poći za rukom, Eidos Montreal je ustvari za Human Revolution pronašao drugačiju, ali vrlo srodnu nišu – vlastiti prijestol, na kojem igra sjedi kao suvremeni klasik.

Nino Romić

05.08. 2021.