Ima li nečega ljepšeg od ozračene pustoši post-apokalipse? Ne, ukoliko pitate ljubitelje sada već dugo ustanovljenog i poznatog Fallout serijala igara. Doduše, serijal je prošao kroz dosta promjena sa unosima koji su naslijedili prve dvije igre Interplaya i Black Islea, redom iz 1997. i 1998, a među tim promjenama su bile i prodaja intelektualnog vlasništva Bethesda Gamesu i kao sasvim novi pristup igranju samih igara.

Prve dvije igre su bili klasični CPRG-jevi igrani iz isometrične perspektive, kao što je i bio slučaj sa dvije Baldur's Gate igre i brojnim ostalim RPG-jevima u 90-tima. Potom, u prvim godinama 21. vijeka, dobili smo i dvije Brotherhood of Steel spin-off igre, čiji je cilj bio predstavljanje Fallout svijeta u novom ruhu i sa gameplayom orijentiranom u drugom pravcu od prve dvije godine.

Par godina kasnije, Bethesda uskače u igru, takoreći, otkupivši Fallout od svojih izvornih kreatora i stavivši u razvoj Fallout 3, koji je 2008. privukao ogromnu pažnju igrača i medija, te gotovo preko noći upoznao retro-futuristični svijet Fallout serijala sa jednom novom generacijom igrača. Međutim, članovi prijašnjeg razvojnog tima, tada već rasformiranog Blask Islea, u novom ruhu i pod novim nazivom, Obsidian Entertainment, dobili su priliku da se još jednom okušaju u stvaranju jedne Fallout igre.

Ishod je bio Fallout New Vegas, igra koja ima najvatrenije pobornike među novim nizom igara u serijalu. Jedanaest godina po izlasku, čini se da je New Vegas sasvim zasjenio svog neposrednog prethodnika, Fallout 3, i to uprkos brojnim problemima koji su mučili igru po lansiranju 2010. 

Zaslugu za dugovječnost New Vegas duguje iskustvu svojih tvoraca. Među redovima Obsidiana poznavatelji PC gaming scene iz 90-tih i ranih 2000-tih će prepoznati niz imena, kao što su Josh Sawyer i Chris Avellone. Sawyer je ostavio svoj potpis na New Vegasu kao glavni dizajner, oslanjajući se na iskustvo svojeg tima pri stvaranju svijeta, likova i priče igre.

Sawyer i njegov tim su proširili igraće iskustvo Fallout 3 sa dodatnim dijaloškim opcijama, bolje realiziranim likovima i zadacima, sa ciljem vraćanja "Role-Playing" nazad u Role-Playing Game formulu, za razliku od Bethesde koja se već poslije Fallout 3 počela udaljavati od filozofije.

Poslije stvaranja lika, igrač biva izbačen bez previše pompe u pustinju Mojave, dodatno opustošenu atomskim ratom koji je par vjekova prije početka igre uništio stari svijet. No, preživjeli se nisu dali očajavanju, već su po izlasku započeli obnavljati svijet. Isti je šareni spoj klasične retro-futurističke estetike Fallout serijala, ali sa dozom tematike Starog zapada, ali i kasina i blještavih neonskih svjetla Las Vegasa, Grada grijeha.

Poslije isprobavanja vještina u malenom naselju Goodsprings, igrač je slobodan nastaviti za glavnom pričom, ili pak lutati po svijetu – po dezenu Bethesdinih igara. Međutim, za razliku od Bethesde, Obsidian se pred igrača potrudio predstaviti glavnu priču koju je vrijedno pratiti, a koja će nas voditi po četiri kuta mape i u susret mnogim fakcijama. Glavnu priču je tako lako započeti, a potom se zagubiti na tragu nekog side-questa, samo da bi nas taj quest vratio nazad do glavne priče, što samo svjedoči dobroj integraciji glavne priče i side-questova.

Glavna premisa New Vegasa je zamrznuti sukob između dvije glavne fakcije, Legije i NCR-a, koji su zauzeli svoje položaje i povukli crtu u pustinjskom pijesku. Avaj, ta crta prolazi pravo kroz naslovi grad, New Vegas, čiji se vlastodršci kockaju sa žetonima, onim platinastim i ostalim vrstama, već i sa sudbinom cijele oblasti Mojave. 

Usred svega toga, kao vanjska sila, stiže igrač sa arsenalom oružja, oruđa i dijaloških opcija da smiri strasti, ili pak pridonese što skorijem sučeljavanju, ne bi li za sebe izvukao konačnu korist. Političke intrige vas ne zanimaju? Odlično! Uložite poene u Survival vještinu i otisnite se u divljinu, istražujući zabačene lokacije i skupljajući potrebne resurse za preživljavanje.

Pored uobičajenih trikova jedne RPG igre, New Vegas također nudi začuđujuće robusno survival iskustvo, u kojem gotovo svaki susret sa neprijateljima može biti ujedno i zadnji, a smrt vas može naći i usljed "pukog" nedostatka vode i hrane, ukoliko niste pažljivi. Istina, svijet New Vegasa, odnosno Mojave pustoš je manja od razorenoga područja američke prijestolnice, no Obsidian je manju sveukupnu kvadraturu popunio sa usporedno više sadržaja za igrača.

Nažalost, nije sve tako veselo u Nevadi. 

Druga strana novčića – ili pak, žetona – dolazi sa tehničkom građom igre. Preuzevši od Bethesde stari Gamebryo pogon, Obsidian je preuzeo i sve manjkavosti ovog game enginea, ali bez godina iskustva kojima su developeri u Bethesdi, prekaljeni radom na TES III i IV, imali radeći na Fallout 3. Geometrija terena je čudna, blago rečeno, a igrača će često omesti nevidljivi zidovi koje su developeri stavili ne bi li spriječili lak pristup terenu koji se inače čini sasvim pristupačnim.

Čak i sa zadnjom službenom verzijom igre i neslužbenom zakrpom, kao i par drugih obaveznih modova koje morate imati radi lakšeg rada na modernim sistemima, New Vegas nije naročito stabilna igra.  Crashovi su pitanje vremena i okolnosti, a ne mogućnosti. Da stvari budu gore, neki buggovi mogu izazvati korupciju save game fajla, što lako može osujetiti i nekoliko sati napretka koje je igrač ima iza sebe prije zadnjeg pada igre. 

Prije prvog pokretanja igre, snažno se preporučuje barem površno čitanje jednog od nekoliko vodiča za stabilnost koje su stvorili predani ljubitelji New Vegasa u protekloj deceniji. Konačno, tu je i pitanje optimizacije za rad na novi(ji)m sistemima. Verzija igre dostupna na Steamu kako-tako radi po prvom pokretanju. No, ukoliko pokušati nagurati nekoliko modova, rad igre će postati vrlo upitan, što je jedino moguće riješiti neslužbenom zakrpom koja New Vegasu omogućuje korištenje više od 4gb rama.

"Nebrušeni dijamant" bio bi najprikladniji opis za Fallout New Vegas. Ukoliko želite pretvoriti grubi adamant u briljant, morat ćete biti voljni izbrusiti par oštrih, grubih uglova. 

Nino Romić

16. 9. 2021.