🖊 Autor: Nino Romić – GameGround.ba

📅 Datum objave: 15.6.2026.

Par dana prije pisanja ovih redaka, razvojni tim posvećen oživljavanju starijih gaming naslova, Nightdive Studios, najavio je da radi na remasterovanoj verziji Thief: The Dark Project, jedne od najuticajnijih igara stealth žanra.

U užem kontekstu, novosti će obradovati poklonike izvorne igre, diva stealth žanra i djela renomiranog razvojnog tima, Looking Glass Studiosa. U širem kontekstu, pak, posrijedi je dalja proliferacija remakeova i remastera u gaming industriji.

Prve četiri Resident Evil igre su dobile remake. Štaviše, Capcom je rano pošao ovom stazom sa remakeom za prvi Resident Evil iz 2002. za Nintendov GameCube. Deceniju i pol kasnije, uslijedila je trilogija remakeova Resident Evil 2, 3 i 4, a Resident Evil Veronica je u povojima iza kulisa Capcoma. Osim Resident Evil igara, među igrama iz dalekoistočne ponude koje su dobile remake ili remaster nalazi se i Demon’s Souls, remake igre koja je utrla put Dark Souls i Soulslike igrama koje danas važe za razvijen (pod) žanr.

Iz “zapadne” ponude u proteklih nekoliko godina smo dobili remake za Dead Space, jednu od najpoznatijih igara sedme generacije igraćih konzola, a još skorije i The Elder Scrolls IV: Oblivion je dobio svjež sloj “boje” sa vlastitim remasterom. Spyro Reignited Trilogy je na moderne sisteme vratila poznati serijal 3D platformera, a Legendarni System Shock 2, igra koja je ostavila dubok trag u gaming industriji, također je dobila remake - baš od strane Night Dive Studiosa, koji je neslužbeno preuzeo na sebe odgovornost da igre iz kružoka Looking Glass Studiosa prenese u 21. vijek.

S jedne strane, veliki broj remasterova i remakeova možda govori o krizi nadahnuća u gaming industriji, čiji se developeri okreću starim, etabliranim i oprobanim igrama umjesto stvaranju novih i originalnih naslova. Na korak dalje, može se reći da ovime moderni developeri i izdavači iza njih “kradu” kreativnost svojih prethodnika, koristeći već postojeći dizajn i resurse koje samo“prepakiraju” ili premažu gore spomenutim svježim slojem boje.

S druge strane, gaming industrija je dinamično tržište. Nove i originalne igre izlaze, što se može vidjeti u indie sektoru, ili u tabu sa novim naslovima na ponudi Steama. No pored toga, na tržištu postoji i potreba, odnosno - potražnja za starijim igrama koje su prilagođene modernim hardverskim i softverskim okruženjima.

U osnovi, šanse su male da jedan PC igrač, željan zabave iz starih dana, može instalirati jednu od svojih starijih igara na Windows 10 ili 11 mašini i pokrenuti je bez neke vrste patcha - i to poduslovom da taj igrač u svojem računaru ima ugrađen uređaj za čitanje optičkih medija. Stvari postaju samo složenije ukoliko igrač nije dovoljno spretan da implementira patch, ako je riječ o zakrpi neslužbene prirode, što je slučaj za manje poznate igre, čiji su developeri odavno prestali podržavati igru patchovima.

U PC gaming svijetu, odgovor na ovu nesretnu situaciju došao je u obliku GOG-a, platforme posvećene starijim igrama, patchovanim za igranje i uživanje na suvremenim sistemima. Bilo je potrebno nekoliko godina, ali onda je i mainstream gaming industrije počeo obraćati pažnju na rastuću potražnju za starim igrama, što će naposljetku uroditi Resident Evil remakeovima.

Na konzolama stvari su bile kudikamo gore, jer igre integralno vezane za hardver, koji se prolaskom vremena kvari i postaje teži za popravljanje, ili ponovno nabavljanje. Spas za konzolaške naslove stigao je u obliku emulacije, ali kako smo doznali sa Nintendovim pohodom protiv emulatora, velikim igračima u gaming industriji se nikako nije sviđala mogućnost igrača da besplatno (u funkcionalnom smislu) uživaju u njihovim igrama, kada postoji mogućnost da se iste ponovo unovčane.

Ponovna monetizacija je jedan od očitih razloga zašto se gaming industrija okrenula remasterovima i remakeovima. Još očitije će biti ukoliko se izvorne verzije remasterovanih igara povuku sa tržišta. To je možda jedan od razloga zašto su udruženja distributera i izdavača pobunile protiv inicijative koja je nedavno dosegla i najviše organe EU,a koja bi mogla osujetiti planove za izdavanje remastera i postepeno otklanjanje starih igara sa digitalnih platformi.

Dakako, to je tek špekulacija u ovom trenutku.

No, motivacije svih igrača u ovom segmentu nisu iste. Bethesda je objavila remaster za Oblivion kao mjeru popuštanja pritiska zbog dugog razvojnog ciklusa u kojem se The Elder Scrolls VI nalazi, ili ne nalazi. Što se tiče Nightdive Studiosa, iz intrevjua članova razvojnog tima stiče se dojam da se radi o osobama koje gaje iskren entuzijazam za stare igre, koje žele predočiti ne samo igračima koji su ih igrali u “svoje doba” već i novom gaming naraštaju.

Thief: The Dark Project, konkretno, zreo je za takav tretman. Znatiželjni igrači mogu kupiti igru na Steamu i pokrenuti je. Iskustvo bi bilo funkcionalno, ali prilično osnovno. Verzija igre na GOG-u je bolja, ali ista ovisi u mnogočemu o radu predane zajednice koja je razvila niz zakrpa i rješenja za igru i tako je održavala igrivom davno nakon što je Windows 98 prešao na vječna lovišta. No, ni to rješenje nije baš idealno, jer igra ostaje dostupna samo na PC platformi, dok će remaster raditi na novom pogonu iz radionice Nightdive Studiosa, te će biti dostupan na konzolama i uživati u punoj podršci za gamepad za igrače kojima je ovo draža metoda upravljanja.

Pristup je zaista ključan. Remake ili remaster može biti ciničan pokušaj podmetanja falš robe, ali može i spasiti neku igru od nestanka u digitalnom ambisu. Jedan kvalitetan remaster, vođen duhom izvorne igre, istu može u cijelosti oživjeti i predočiti stotinama i hiljadama novih igrača koji će se možda u nju zaljubiti kao što su se stariji igrači zaljubili u izvornu verziju.

Nino Romić,

15.6.2026.