Kada se prošle godine pojavio The First Descendant, mnogi su ga dočekali s velikim očekivanjima. Igra je bila besplatna, prelijepa i razvijena u Unreal Engineu 5. Trailerima je obećavala epske borbe između supervojnih “Descendanata” i vanzemaljskih prijetnji zvanih Vulgus. Brza borba, vizualni spektakl i sistem loota zvučali su kao kombinacija iz snova.

Godinu dana kasnije, odlučili smo se vratiti ovoj igri i testirati – da li je živjela dovoljno dugo da postane bolja, ili umrla kao još jedan grindovani promašaj?

Prvi utisak - Ljubav na prvi pogled

Nećemo lagati – The First Descendant i dalje izgleda brutalno dobro. Unreal Engine 5 ovdje radi punom snagom. Eksplozije, efekti, dizajn likova, čak i animacije sposobnosti, ostavljaju dojam kao da igramo punokrvni AAA naslov. Oružja su raznovrsna, likovi različiti i svaki ima poseban stil igre – od brzih električnih udara Bunny, do zaleđenih ofanziva Viesse.

Kretanje uz pomoć grappling hooka je jedno od najzabavnijih u žanru – osjećaj vertikalnosti i mobilnosti daje borbi ritam koji ne dosadi lako. Ako volite taj osjećaj "power fantasyja" gdje čistite horde neprijatelja dok blistate kao superheroji, dobićete svoje.

Onda dođe Grind...

Ali... čim počneš igrati malo duže – zid. Ogroman, hladan i ponavljajući zid zvan grind.
Misije su iste: očisti zonu, brani toranj, hakuj terminal, ubij Colossusa. I onda ponovo. I opet. I opet. I sve to da bi sakupio resurse za otključavanje lika ili nadogradnju opreme.

Čak i kada to uspiješ – igra kaže: čekaj 16 sati. Ili... plati.
I tu dolazimo do srži problema. The First Descendant nije dizajniran da bude izazovan – nego da troši tvoje vrijeme. Ili novac.

Monetizacija iz pakla

Godinu dana kasnije, sistem mikrotransakcija je ostao jednako agresivan. Imaš battle pass, boostere, premium likove i "Ultimate verzije". Igra te sistematski vodi da platiš – jer bez toga, napredak je frustrirajuće spor.

Igrači koji žele sve da postignu besplatno, bez kartice, vrlo brzo osjećaju da ne napreduju. Čak i kada sve uradiš "pošteno", osjećaj nagrade je slab.
Nažalost, čak i sadržaji kao Void Intercept boss borbe, koji su trebali biti highlight igre, završavaju kao repetitivna muka s tankim nagradama.

Moramo priznati – tehnički dio je i dalje čvrst. Igra radi glatko, vrlo je dobro optimizovana, a čak i stariji hardver nosi se sa zahtjevnim efektima. Loading ekrani su kratki, matchmaking solidan (ako ga uopće dočekaš), a modeli i teksture su i dalje među najboljima u F2P svijetu.

Na PS5 i PC-u nismo imali većih problema – što je više nego što možemo reći za mnoge druge besplatne igre.

Zajdnica? Skoro pa prazna

Nažalost, baza igrača je značajno opala. Kada je igra izašla, broj aktivnih igrača bio je na stotinama hiljada. Danas, to su desetine hiljada – i većina njih dolazi i odlazi u ciklusima. Steam recenzije su preplavljene kritikama zbog grinda, lošeg endgamea i praznog osjećaja igranja.

Multiplayer funkcije trpe – kooperacija je ograničena, timski rad slabo nagrađen, a ping sistem ne postoji. Većina igrača šuti i solo farmuje, bez stvarne interakcije.

Da. The First Descendant još nije mrtav.

Borba je i dalje odlična. Vizuali top. Tehnika stabilna. Ako bi Nexon samo uzeo ozbiljno feedback zajednice, uveo bolji balans, izbacio dnevne limite i ponudio stvarnu nagradu za trud – mogli bi spasiti igru.

Ali, ako stvari ostanu ovako – The First Descendant će biti zapamćen kao igra koja je imala sve... osim duše.