Početna Vijesti Najave Zanimljivosti Connect Arena Vlogovi Kolumne Intervjui Recenzije Kontakt O Nama
Recenzija: Marvel’s Wolverine

Recenzija: Marvel’s Wolverine


✍️ Autor: Predrag Dupalo

📅 Datum objave: 20.09.2026.

🕹️ Datum izlaska igre: 15.09.2026.

🎮 Platforme: PS5

📚 Žanr: Akciona avantura

🎧 Ocjena: 6,7

Igru Marvel’s Wolverine razvio je američki studio Insomniac Games, poznat po serijalu Marvel’s Spider-Man, dok je izdavač Sony Interactive Entertainment. Direktor igre je Mike Daly, a kreativni direktor Marcus Smith; oni su tokom razvoja igre zamenili prvobitne direktore Camerona Christiana i Briana Hortona, što pokazuje da je igra imala problema tokom svog razvoja. Igra je najavljena u septembru 2021. na PlayStation Showcase 2021. zajedno sa igrom Marvel’s Spider-Man 2, dok je bila u ranoj fazi razvoja, a objavljena je 15. septembra 2026, što znači da se ovaj, dosta mediokritetni naslov, porađao oko šest godina.

Priča prati Logana aka Wolverine, koji ima crne rupe u sećanju i pokušava da otkrije istinu o svojoj nasilnoj prošlosti i eksperimentima kojima je bio podvrgnut, ukratko po 100ti put prežvakana priča. Član je Team X koji se sa drugim mutantima suprotstavlja Bolivaru Trasku, njegovim Sentinelima i drugim organizacijama koje love i iskorišćavaju mutante. Radnja igre će vas provesti kroz različite delove sveta Kanadu, Madripoor, Tokio i Meksiko i odvija se u svetu u kojem za sada nema X-men ekipe jer nisu zvanično formirani. U igri se pojavljuje klasična Marvel/X-Men ekipa likova James „Logan“ Howlett aka Wolverine, Jean Grey, Mystique, Sabretooth, Omega Red, Silver Samurai, Lady Deathstrike, Sunfire, Leech, Tyger Tiger, Bolivar Trask, Nathaniel Essex aka Mister Sinister.

Wolverinea glumi australijski glumac Liam McIntyre, koji mu pozajmljuje glas i uradio je motion capture. Troy Baker glumi Nathaniela Essexa, genetičara i jednog od glavnih negativaca, Marvel fanovima od ranije poznat kao Mister Sinister. Pojavljuju se i grupe i neprijatelji poput Sentinela, Prime Sentinela, Reaversa i organizacije The Hand.

XP poene skupljamo na klasičan način borbom, završavanjem misija i pronalaženjem kolekcionarskih predmeta. Podizanjem nivoa dobijaju se poeni za otključavanje novih tehnika, kombinacija udaraca i specijalnih poteza, poput kružnog napada kandžama i prodornog napada kroz grupu protivnika. Dodatna poboljšanja ostvaruju se pronalaženjem DNK sekvenci, koje povećavaju zdravlje, snagu ili brzinu obnavljanja sposobnosti.

Sistem borbe u igri je modifikacija borbe iz spajdi igara, samo dosta visceralnije prikazano, koji je modifikacija sistema borbe još od prve Batman igre iz Arkham serijala. Zaista se oseti da sistemu treba neka reinovacija da bi postao ponovo svež. Jer ponovo imamo žuti i plavi signal koji označavaju napade na koje može da se uradi parry i block, dok crveni zahteva izbegavanje tj. dodge. Uspešni napadi i pariranja pune trostepeni Rage Meter; svaki nivo besa povećava napadačke i odbrambene sposobnosti, dok na poslednjem nivou Wolverine privremeno postaje izuzetno snažan i otporan takoreći totalno odlepi od besa.

Igra je pretežno linearna akciona avantura, pri tom non stop vas drži za ruku da se ne izgubite, u kojoj se smenjuju istraživanje lokacija, praćenje tragova pomoću Loganovih pojačanih čula, čuveni plavi prdež trag, kraće platformerske deonice, na kojima ćete najviše i da ginete, jer iako je sve automatizovano iz nekog razloga ove deonice nekada traže preciznost i borbe sa grupama neprijatelja. Deonice sa zagonetkama su retke, tačnije ima ih dve. Misije se obično završavaju sa borbama sa većim brojem neprijatelja ili borbom protiv bosa, nakon čega igrač unapređuje sposobnosti i nastavlja sa kliše pričom. Glavna kampanja traje približno 10–15 sati, a dostupni su sporedni izazovi, kolekcionarski predmeti i New Game+.

Najzabavniji deo gameloop su tzv. izazovi do kojih vas vodi kada nabasate na nju, neka ljubičasta kibernetička imela, i ima ih različitih tipova, time trials ili borba sa talasima neprijatelja ili pobeda nad protivnicima na tačno specifiran način. Koliko su postali lazy ili bez ideja devsi nam govori činjenica da su zadržali smaračke stealth deonice i elemente iz spajdi igara. Takođe u 11 sati kampanje, koliko mi je trebalo da završim na normal težini igru, imao sam oko sat vremena majanja u spašavanju civila tip misija, kao u svakom prosečnom Marvel filmu gde imamo tih desetak minuta zaglavljenih u tom klišeju.

Marvel’s Wolverine koristi realističan, filmski stil sličan igrama Marvel’s Spider-Man, ali sa znatno mračnijom paletom boja, sirovijim okruženjima i izraženijim prikazom nasilja, tako da ima krvi, povreda i odsecanja delova tela na sve strane, prilično sočno prikazano. Posebno se ističu detaljni model Loganovo lika zarastanje rana u realnom vremenu, postepena regeneracija kostima, ray-traced refleksije i veoma različite lokacije od snežne Kanade do neonskog Madripoora i Tokija. Za razliku od Logana, ostali likovi su zaista hit ’n’ miss, ženski likovi su baš mediokritetno urađeni, prilično ružnjikavi, sa dosta osrednjom facijalnom animacijom. Takođe voda i lava su zaista ispod proseka po kvalitetu prikaza jer su žrtvovali kvalitet zarad performansi i upotrebe Ray Tracing tehnologije u igri.

Grafički modovi u igri su za standardni PS5:

Performance Mode koji cilja stabilnih 60 fps, uz ray tracing i nešto nižu internu rezoluciju. Optimalni izbor, sa ponekim dropovima u otvorenijim delovima igre.

Fidelity Mode koji cilja 30 fps, uz višu rezoluciju, kvalitetnije ray-traced refleksije, senke, osvetljenje i više detalja. Na televizorima od 120 Hz sa VRR podrškom postoji i Fidelity režim u 40 fps.

A za PS5 Pro:

Performance Pro koji cilja 60 fps, ali zadržava veći deo grafičkog kvaliteta standardnog Fidelity režima, uz oštriju sliku, kvalitetniji ray tracing i PSSR upscaler.

Fidelity Pro koji pruža najbolji kvalitet slike, detaljnije refleksije, senke i osvetljenje na 30 fps. Na kompatibilnom 120 Hz/VRR TV može se koristiti i unlocked fps, koji se kreće iznad standardnih 30 fps i cilja stabilnih 40fps.

Performanse su generalno stabilne, a najveća prednost PS5 Pro verzije nije potpuno drugačija grafika, već mogućnost da se igra na 60 fps uz znatno manje kompromisa u rezoluciji i ray tracing efektima. Implementacija dualsense features je na najvišem nivou i jako doprinosi doživljaju tokom igranja.

Muziku za Marvel’s Wolverine komponovao je David Fleming, poznat po radu na igrama God of War Ragnarök i The Last of Us Part II. Njegova muzika kombinuje mračne orkestarske teme, elektronske i industrijske zvukove, čime dobro prati Loganovu brutalnost, unutrašnji nemir i pristojno dobro prati promene lokacija tokom priče igre.

Glasovna gluma je, međutim, prilično neujednačena i uglavnom osrednja. Liam McIntyre kao Wolverine pruža energičnu i fizički uverljivu interpretaciju, ali pojedini emotivni trenuci i dijalozi zvuče prenaglašeno ili nedovoljno prirodno. Ni ostatak glumačke postave nije uvek na istom nivou, pa uprkos iskusnim imenima poput Troya Bakera, izvedbe često ne dostižu kvalitet animacije i filmske prezentacije igre. Takoreći srednja žalost.

Kao što je Call of Duty postavio temelje pucačina za široke narodne mase, što podrazumeva da je kampanja kratka i dumb fun, Marvel’s Wolverine je pokušaj da se to uradi u žanru akcionih avantura iz trećeg lica. Imate non stop trag koji vas vodi, maskiran pod lenjim izgovorom da je to njegov moć njuha, takođe imamo over the top akcione sekvence sa QTE events koje uglavnom ne možete da omašite, čak i da niste ništa kliknuli, kao i neke sekvence prekratke vožnje koje bez ikakve interakcije se same završavaju, dok vas sama igra loži tako nabirajana da ste bitni i da kontrolišete šta se dešava u igri. I za razliku od Call of Duty koji u paketu donosi sve multiplayer modove, koje možete mesecima da pikate, ovde imate suvu kampanju koju možete da obrnete za 11 sati i posle vam ostaje da povijate platinu za još dodatnih par sati i to je to, 15 sati a košta 100$ disk kod nas. Sramotna muža svakog prosečnog $ony pony nesretnika.

Dobre strane

Free flow fight

Dopadljiva grafika

Liam McIntyre kao Wolverine

Implementacija dualsense features

Loše strane

Držanje za ruku igrača

Linearnost i dužina

Cringe fest od priče