Negdje na granici između književnih klasika i gaming industrije, našao se Adnan Muzurović, glavni urednik gameground.ba portala, studoš na drugoj godini FIT-a u Travniku, uz sve to i Youtuber, ali ne i fudbaler - to je neki drugi Adnan. Naša priča počinje kad se Adnan, dok je snimao novi let's play video, ni manje ni više, teleportovao direktno u literarni svijet Meše Selimovića. Kako? Pa, zato što je kliknuo "Accept All Cookies" na sumnjivoj web stranici.

Tu, na nekoj mahali u Travniku, sjedi Meša s kafom i pita ga: "Ko si ti, momče?" Adnan se zbunio, ali pokušava da ne izgubi hladnokrvnost - kao pravi gamer. "Ja sam Adnan, urednik portala o video igrama, studiram FIT, a evo sad i putujem kroz vrijeme, valjda." Meša otpuhuje dim cigare i kaže: "Aha, dakle, nisi fudbaler?"

Ne stiže Adnan ni odgovoriti kad se niotkuda pojavljuje Ivo Andrić s koferom punim knjiga i pita: "Jel' ovo još uvijek Travnik, ili sam opet zalutao u priču o mostovima?" Adnan se trudi da ne pukne od smijeha - jer, ruku na srce, Ivo i mostovi, to ide ruku pod ruku.

Dok se oni tako raspravljaju, odjednom se začuje zvuk kao da se pali Xbox, i ispred njih se stvori Delta Squad sa Marcusom Fenixom na čelu. "Gdje smo mi sad, momci? Ovo nije Locustova rupa, to je sigurno." Adnan se brzo snađe i uzbuđeno počne objašnjavati da su se našli u literarno-bosanskom univerzumu, gdje kafa liječi sve, a sve probleme možeš riješiti i sa jednim dobrim "hajde ba, polako".

U međuvremenu, Leon Kennedy luta po travničkim sokacima, pokušavajući pronaći apoteku jer mu je ponestalo spreja za prve pomoći. "Izgleda da ovdje više koriste rakiju za sve..." komentariše Leon, dok Adnan pokušava objasniti Marcusu da ne mora pucati na svaki prozor koji vidi - jer, znate, to su mahalske kuće, a ne neki bunker.

I tako, između literarnih razgovora, apokaliptičnih pucačina i bosanskog humora, naš Adnan shvata da je pravo blago Travnika upravo u tome - ljudi koji, bilo iz književnosti, gaming industrije ili stvarnog života, uvijek imaju vremena za dobru šalu i još bolju kafu.

Kroz smijeh i razgovor, Meša odlučuje da pokaže Adnanu svoje omiljene skrivene uglove Travnika. "Vidiš ovu kahvu, momče? Ovdje su nekad dolazili svi da pričaju o onome što ne smiju reći javno. A ti, kažeš, snimaš te igre? Mora da je to interesantno." Adnan klimne glavom, a Ivo se nadoveže: "U ono vrijeme, mostovi su povezivali ljude, a danas to rade ovi tvoji interneti. Samo pazi, nemoj sve premostiti, nekad je dobro ostaviti neku mahalsku granicu."

Marcus Fenix se u međuvremenu počeo interesovati za travničku arhitekturu. "Ovo su neki čvrsti zidovi, ali mislim da bi Delta Squad mogao napraviti bunker ovdje." Meša ga gleda ispod oka: "Bunker? Ovdje se mi branimo kafom i humorom, prijatelju. Bunker ti ne treba kad imaš dobar vic u rukavu."

Leon, s druge strane, napokon dolazi do apoteke i razočarano shvata da nema nijednog spreja za prve pomoći, ali mu ljubazni apotekar nudi "travnički eliksir", što je, naravno, samo još jedna boca rakije. "Zar ovo stvarno liječi sve?" pita Leon, a apotekar mu namigne: "Ako ne izliječi, barem zaboraviš na problem."

Dok se sunce polako spušta nad Travnikom, naši junaci odlučuju napraviti pauzu. Sjede na čaršiji, pijuckaju kafu i dijele priče iz svojih svjetova. Adnan snima sve za svoj YouTube kanal, jer, kako kaže, "ovakav crossover nikad neće vidjeti ni na Gamescom sajmu." Meša, Ivo, Marcus, Leon i cijela Delta Squad dijele smijeh i priče, a Adnan shvata da bez obzira na to koliko je tehnologija napredovala, nema ništa snažnije od dobrog društva, kafanske filozofije i malo bosanskog inata.

"Znaš," kaže Meša, "možda ti nisi fudbaler, ali si ti momče pravi igrač. I to onaj koji zna da se život najbolje igra kad ga uzmeš polako, uz šolju dobre kafe." Adnan se nasmiješi, znajući da se iz ovog literarno-gaming crossovera vratio bogatiji za jedno iskustvo koje će teško nadmašiti bilo koja virtualna stvarnost.

I dok se svi spremaju da se vrate u svoje svjetove, Adnan se pita - možda bi sljedeći put mogao kliknuti "Accept All Cookies" i vidjeti gdje će ga to dalje odvesti. Jer, kako reče Ivo, život su mostovi, a svaki klik može biti novi prelazak.

Ali, Travnik još nije gotov s njima. Te noći, dok su svi već mislili da je avantura završena, iz Kalibunara dolazi Adnanov drug, Admin Šabić, sav zadihan. "Adnane, jesi li ti vidio ovo?!" povika on, pokazajući na mobitelu neki bizaran članak. "Zombiji, čovječe, zombiji u Travniku!"

Marcus Fenix automatski uzima svoj Lancer, spreman za akciju, dok Leon Kennedy pokazuje svoje iskustvo u borbi sa zombijima. "Okej, ljudi, ovo više nije šala. Idemo se organizovati," reče Leon, pokušavajući shvatiti odakle su zombiji stigli. Adnan i Admin gledaju jedan drugog i samo slegnu ramenima: "Eto ti ga sad. Tek smo završili s jednom kafanskom filozofijom, a već nam treba nova runda - ovoga puta da smislimo kako preživjeti apokalipsu."

Admin Šabić, koji je inače poznat po tome da sve rješava s puno humora, ne može da izdrži: "Ma znaš šta, možda zombiji samo trebaju kahvu i da se malo opuste. Uostalom, ovo je Travnik, nije prvi put da nekome treba 'reset'." Leon se nasmije: "Možda bi im rakija bolje pomogla."

Tako se ekipa podijelila - Delta Squad i Leon su krenuli prema izlazu iz Kalibunara kako bi organizovali defanzivu, dok su Adnan i Admin krenuli prema čaršiji, nadajući se da će pronaći još koju bocu travničkog eliksira. "Ako ništa," kaže Admin, "barem ćemo moći snimiti najbolji apokaliptični vlog ikada. Znaš, oni lajvovi sa zombijima sigurno skupljaju brdo pregleda."

I dok se noć nadvija nad Travnikom, zombiji kreću prema čaršiji, a naši junaci su spremni da se suoče s njima - sa humorom, kafom, rakijom i ponekim Lancerom. Jer, kako kaže stara bosanska izreka: "Kad zombiji dođu, prvo ih ponudi kahvom. Ako ne pomogne, onda znaš šta ti je činiti."

Adnanov YouTube kanal nikad nije imao bolji sadržaj, a Travnik - pa, Travnik je te noći postao svjetska prijestolnica improvizirane apokalipse. A negdje između svih tih svjetova, Adnan i Admin su znali da, bez obzira koliko stvarnost postane čudna, uvijek će se moći osloniti na prijatelje, humor i dobru staru bosansku inat-kafu.

Te noći, dok su zombiji polako prilazili čaršiji, iz daljine se začula pjesma. Admin podigne obrvu: "Je li to... sevdalinka?" Stari gramofon iz lokalne kafane pustio je "Emina", a zombiji su zastali, zbunjeni. "Vidiš," reče Admin, "pa ti reci da muzika nema moć." Marcus, pomalo zbunjen, upita: "Hoćeš reći da ćemo zombije zaustaviti pjesmom?" Admin klimne: "Naravno, ovo je Bosna, ovdje sevdalinka može riješiti svaki problem, ili ga barem učiniti manje važnim."

U tom trenutku, iz sjene se pojavi visok, markantan čovjek s krunom na glavi. "Ko je sad ovaj?" upita Leon, a Meša se osmjehne: "To je kralj Tvrtko. Očito je i on čuo da se nešto događa u njegovom Travniku." Kralj Tvrtko, uz ozbiljan izraz lica, priđe i reče: "Čuo sam da su neki nezvani gosti došli u moj grad. Ne brinite, ja sam ovdje da vam pomognem."

Adnan i Admin nisu mogli vjerovati svojim očima - zombiji, kralj Tvrtko, Delta Squad, Leon Kennedy i sevdalinke, sve u jednom mjestu. Kralj podiže ruku i reče: "Pustite još jednu pjesmu, ali ovoga puta neka bude vesela. Kad se duša veseli, nema te nesreće koja može opstati." Admin brzo prebaci gramofonsku ploču i krene "Čudna jada od Mostara grada", a zombiji su se počeli ljuljati u ritmu, očito zbunjeni, ali i očarani muzikom.

I tako, dok su se sevdalinke širile kaldrmom Travnika, zombiji su se polako povlačili, a naši junaci, uz podršku kralja Tvrtka, uspjeli su vratiti mir. "Nema te apokalipse koja može protiv dobre pjesme i bosanskog inata," reče Tvrtko, klimajući zadovoljno glavom.

Dok je svitalo, Adnan je znao da će ovo biti priča koju nikad neće moći nadmašiti na svom YouTube kanalu. "Ovo je bio najbolji crossover ikad," reče Admin, a Adnan se složi, gledajući kako se kralj Tvrtko oprašta i nestaje u magli, ostavljajući za sobom osjećaj ponosa i pobjede - pobjede bosanskog duha, muzike i prijateljstva.