U našem prošlom osvrtu na Rockstarov western serijal uglavnom smo se doticali gameplaya i tehničkih razlika između dvije igre, ostavljajući narativ i karakterizaciju uglavnom po strani. No, u ovim recima ćemo konačno baciti pozorniji pogled na ovaj vid dviju igara.

Govoriti o priči i likovima Red Dead Redemption 1 i 2 je gotovo nemoguće bez spominjanja poprišta radnje – svijeta i pojedinačnih lokaliteta koje je Rockstar stvorio za kulise svoje revolveraške tragedije u dva čina. Kao western igre, RDR 1 i 2 su očito smještene na američkom zapadu, no ne baš i onom stvarnom. Umjesto toga, Sam i Dan Houser, pisci, producenti i kreativni pokretači franšize, odlučili su smjestiti priču u fikcionalizirani kutak Sjedinjenih Američkih Država, nadahnut stvarnim lokalitetima prije nego modeliran po istim. Uz kreativne naputke braće Houser, dizajneri u Rockstarovom timu su stvorili amalgam klasičnih krajolika koje bismo očekivali u jednom westernu iz zlatne ere ovog žanra na velikom platnu.

Od velikih ravnica u središtu Amerike, do velikog planinskog lanca Stjenjaka, pa do pustinja Teksasa i Arizone i još malo dalje do velikih šuma pri obalama Pacifika – Rockstar je nabrojane krajolike i njihove biome spojio u jedan zaokružen geografski prostor, koji su čak i interno razgraničili stvaranjem fikcionalnih saveznih država i teritorija. New Austin, West Elizabeth i Nuevo Paraiso su bile prve tri teritorije koje je Rockstar predstavio igračima sa RDR1, dok će sa nastavkom njima dodati i New Hanover, Lemoyne i Ambarino, kao i prošireniju, ili bolje reći – kompletnu verziju West Elizabeth. Svaka od ovih teritorija ima vlastiti izgled, evocirajući one stvarne teritorije Starog zapada koje su služile kao dezen pri stvaranju krajolika kroz koje igrač i glavni lik putuju na dugom i zavojitom putu prema iskupljenju.

Različite ambijente u geografskom smislu prate i odgovarajući muzički motivi, pa tako gotovo svaka regija u RDR svijetu ima vlastitu pozadinsku špicu. Doduše, ove su daleko više naglašene u prvoj nego u drugoj igri, pa je meksička pokrajina Nuevo Paraiso bila obilježena španskim gitarama i tipičnim meksičkim trubačkim aranžmanima, dok je New Austin pratio samotna i tužna, kaubojska melodija u zvižduku. S druge strane, u prvoj igri područje West Elizabeth prati sablasna, gotovo pa zlosutna ambijentalna melodija, gotovo nalik na nešto iz neke survival horor igre.

Konačan dokaz kvalitete dizajna svijeta može se pronaći u činjenici da se igrači obiju igara mogu vrlo spretno orijentirati u razgovoru navodeći lokacije i određene tačke u svijetu – tako da se dva igrača u multiplayer meču mogu lako naći na starom bojištu iz Američkog građanskog rata u Lemoyneu u RDR2, ili pak na zlosutnom i napuštenom imanju Silent Stead u RDR1 i RDR2.

Naravno, RDR2 ovdje ima izuzetnu tehničku prednost nad izvornom igrom, budući da je Rockstar imao na raspolaganju proširene grafičke mogućnosti tada nove generacije igraćih konzola, što je, između ostalog, timu omogućilo da u RDR2 upriliči lokalitet koji jednostavno nije mogao biti stvoren u prvoj igri – velegrad na jugoistoku Red Dead mape, Saint Denis.

Izuzetno urbano područje sa redovima kuća, stambenih i poslovnih zgrada, kao i tvornica, te popratne desetine i stotine likova bile su prevelik izazov za XBOX 360 i PS3, nativni hardware izvorne igre, no daleko potentniji nasljednici ovih konzola su omogućili stvaranje Red Dead inačice New Orleansa, nekoć najveće metropole na američkom Jugu. Osim tehničkog aspekta i vizuelne impresivnosti, Saint Denis služi i kao biljeg vremena, odnosno njegovog prolaska. Jahajući prema istoku kroz uglavnom ruralni ili zaista divlji pejzaž, odjednom ćete ugledati visoke stubove dima, a potom i dimnjake iz kojih se isti dižu. Uskoro, pod kopitima vašeg konja začut će se kaldrma velegrada koji se sprema za korak u dvadeseti vijek, u doba industrije i automobila, što Saint Denis čini i tematski važanim lokalitetom.

Jedna od tema Red Dead serijala je smrt Divljeg zapada, a potom spremnost nekih likova i nespremnost drugih da prihvate tu promjenu. U stvarnosti, kao i u igri, posrijedi je bila promjena krajobraza u sasvim stvarnom, mehaničkom smislu, ali i u onom filozofskom. Tu su promjenu braća Hauser igračima predstavili kroz prizme arhitipnih likova koji su se kristalizirali u western žanru i doživjeli retrospektivu u nasljedniku ovoga žanra – post-westernu.

Red Dead Redemption 1 i 2 su bez sumnje post-westerni, što će reći da na ovo razdoblje gledaju bez glorifikacije i romantičnih primjesa koje su pratile western na velikom platnu i na malim ekranima u zenitu žanra. Glavni junaci nisu vrli šerifi koji sprovode zakon u zemlji bezakonja, već odmetnici, varalice, pljačkaši grobova – oni ljudi na margini društva, stvarni autsajderi koji se kreću maglovitim pojasom sivoga oko crno-bijelih vrijednosti ostatka društva.

No, šta se dešava jednom kada se taj sivi pojas počinje sužavati? Pa, upravo je to tema Red Dead Redemption 2, koji je ustvari prvi čin Rockstarove revolveraške tragedije, iako je kronološki skorija od dvije igre. Junaci obje igre su članovi odmetničke skupine poznate u svijetu igre kao "Van Der Linde banda". Banda predstavlja zadnje elemente kulture bezakonja, "društva izvan društva", dok se njima za glavne protivnike postavljaju predstavnici zakona, industrije i širenja civilizacije iz pravca metropola na istočnoj obali SAD.

S time, dolazimo logično i do glavnih protagonista dviju igara, a ovdje ćemo također slijediti unutrašnji kronološki slijed igara radi lakše analize, radije nego onaj stvarni. Naš prvi susret sa Van Der Linde bandom smješten je u trenutku bijega ove skupine pljačkaša i odmetnika preko snježnih padina gorja Grizzly, središnjeg planinskog područja RDR2. Banda je pretrpjela gubitke u skorom okršaju sa predstavnicima zakona, a na pleća Arthura Morgana, lika kojeg ćemo kao igrači kontrolirati većim dijelom igre, spada teški zadatak iznalaženja rješenja za beznadnu situaciju u kojoj se banda nalazi.

Kako se da pretpostaviti u igri u čijem naslovu riječ "iskupljenje" drži prominentno mjesto, iskupljenje zaista drži središnju misao radnje i postupaka glavnog lika. Arthur Morgan je do trenutka preuzimanja kontrole nad likom već prekaljeni odmetnik, sa nizom crtica na svojem opasaču, takoreći, za sva svoja (ne)djela. Zaokret, pak, dolazi nakon što Morgan saznaje da je ozbiljno bolestan – osuđen na smrt, koja mu se lagano primiče kako se poglavlja na koja je igra raščlanjena redaju. Rockstar je ostavio igraču priliku da se ponaša časno ili nečasno tokom svojeg playthrougha, što će se na koncu odraziti i na sam kraj igre, no u kanoničnom slijedu priče, poslije dijagnoze Arthur Morgan odlazi u potragu za iskupljenjem, što dovodi do sraza sa svojom donedavnom braćom iz bande.

Premda kroz igru upravljamo sa dva lika, priča Red Dead Redemption 2 ustvari ima tri središnja lika – Arthura Morgana, koji figurira kroz glavni dio igre, Johna Marstona, kojem je posvećen epilog igre, te naravno Dutcha Van Der Lindea, čija se sjena proteže kroz radnju cijele igre i zadire u radnju RDR1. Karizmatični vođa ili predvodnik kulta, Dutcha je teško svrstati u jednu kategoriju bez dodira sa drugom. U prvoj igri, o njegovom liku saznajemo uglavnom putem dijaloških razmjena između Johna Marstona i drugih osoba, kada se Marston dotakne svoje i više nego složene prošlosti, no u RDR2 imamo priliku vidjeti Dutcha kao osobu od krvi i mesa. No, braća Houser su se potrudila da skladnost dvije inačice istog lika kroz dvije igre imaju međusobnu skladnost – što je pohvala koja se može primijeniti i na bolji dio radnje u prijelazu iz jedne igre u drugu.

Glavnog protagonista prve igre, Johna Marstona, pak, susrećemo nedugo po početku RDR2 (ponovo, slijedeći unutrašnji kronološki slijed igara), a potom ga pratimo kao sekundarnog lika sve do epiloga RDR2, kada postaje lik kojim kao igrači upravljamo. Ova sekcija igre služi kao poveznica sa RDR1, popunjavajući praznine između glavne sekcije RDR2 i početka RDR1. Premda nije lišen određenih mana, epilog RDR2 je jedan od ključnih narativnih sekcija u serijalu, iako predstavlja tek jednu petinu ili čak šestinu ove igre.

Jednom kada kompletirate RDR2 i pokrenete RDR1, koji je unutrašnjem slijedu ustvari nastavak, začudit ćete se koliko su igre narativno skladno, unatoč činjenici da su same igre u razvojnom periodu bile razdvojene gotovo jednu cijelu deceniju. Što se tiče priče, prijelaz je prirodan i gladak, slijedeći logično odjavu RDR2 i cliffhanger predočen u zadnjoj sceni. Vrhunac RDR1 je (ponovni) susret sa Dutchom i njegov monolog na liticama planine Nekoti Rock, nakon čega slijedi još jedna sekcija nalik na epilog u kojem i sâm John Marston dobiva svoju odjavu.

Na koncu, lik Johna Marstona je u dvije igre dobio najviše prostora za rast i razvoj, čime je odjava RDR1 tim prije tragičnija. Slijedeći tematiku serijala, u kojoj nema bijega od prošlosti i u kojoj se greške moraju naplatiti, zadnji odmetnici moraju položiti svoje oružje i odjahati u suton, u zemlje iza zadnjih sunčevih zraka, iza sebe ostavljajući unikatnu western priču koju bi bilo nemoguće ispričati u bilo kojem drugom mediju.

S time na umu, jedini način da doživite ovu revolverašku tragediju u dva čina jeste da odvojite vrijeme i odigrate obje igre. Red Dead Redemption 2 je dostupan na PC-ju, kao i na konzolama, dok je trenutno RDR1 dostupan na XBOX One od skorijih sistema. Međutim, glasine u gaming industriji navode da Rockstar priprema remake RDR1 u engineu koji pokreće RDR2, čime bi dvije igre bile spojene u stvarnom praktičnom kompletu.

Nino Romić

28.4.2022.