Mislim da nijedan glavni junak ili ti ga protagonista u historiji igara, nije bio toliko pozitivan kao Nathen Drake u Uncharted igrama. Četiri nastavka donijela su nam pregršt interesantnih dijaloga, u kojem vaš serotonin i endrofin toliko skoče, da se jednostavno zapitate da li je ovo samo igra ili nešto vise od toga? Naravno prelijepi kadrovi Paname, Madagaskara, Nepala, Rum am Kali pustinje, vam donose neki unutrašnji mir, gdje svaka vrsta ambivalentnog sukoba jednostavno utihne, te imate osjećaj da ste bliže izvoru. Rekao bih da je ovo igra koja je jednim djelom i moj duh probudila, što se zaista rijetko dešava u igraćim blokbasterima visokog budžeta.

Nathen Drakea možemo povezati sa modernim Indianom Džons, iz razloga što je u gotovo svakom nastavku glavni fokus ovog buntovnika pronalazak blaga, te razotktrivanje raznih historijskih misterija ukorijenjene u dubinu majke prirode.

Ta mješavina hladnokrvnosti i dobroćudnosti satkanim od mačo izgleda i harizme, jednostavno odiše pozitivnom vibracijom koju je Nauthy Dog inspirisan Džoniem Noksvilom, usadio u vanjsko ali i unutrašnje biće našeg Junaka.

Priča Nathen Drakea počinje od njegova rođenja, tačnije 1976 godine, kojeg su na svijet donijeli roditelji Cassandra Morgen Drake, te neimenovani otac koji je cijeli svoj život posvetio arheologiji te historiji umjetnosti. Nathen je odrastao sa svojim bratom Samuelom, kojeg ćemo malo detaljnije upoznati u Uncharted: The Thiev's End te Lost Legacy naslovu.

Tokom ranog djetinstva, majka Nathen Drakea, Cassandra Morgan se razboli od nepoznate bolesti kojoj nije znala pravu dijagnozu, nakon čega počini samoubistvo, te Nathena i Samuela ostavi same sa ocem da se o njima brine.

S obzirom da se njihov otac nije dobro brinuo o njima, država odluči da starateljstvo preuzme sirotište za maloljetnike Sveti Franje, tj. Saint Francis Boy's Home, kako je puni orginalni naziv ove ustanove.U tom sirotištu časne sestre oba dječaka uče lijepom ponašanju, te i latinskim jezikom. Razne uvrede od strane drugih dječaka, Nathena su tjerale da se skoro svaki dan sa nekim potuče, gdja ga je ta cijelokupna situacija natjerala da brže odraste, te da se nosi sa svim nedaćama koje su ga snašle.

Ubrzo nakon niza ružnih događaja koji su ih snašli, da stvar bude gora, Nathenov brat Sam biva izbačen iz sirotišta zbog kriminalnih radnji, te zajedno sa Nathenom odluči pratiti trag roditelja koji ih vode do jedne vile u kojoj živi starica imena Evelyn, koja nakon što su joj provalili u kucu, na vrlo spontan način ih upozna. Uz prijetnju oružja i pozivom organa službe, Evelyn ubrzo shvata da su ova dva mlada momka djeca od roditelja koji su radili za istu tu staricu prije nekoliko desetina godina unazad, te im odluči dati dnevnik te arheološke časopise u kojem će saznati historiju svojih roditelja, te će i prvi puta saznati za Francis Drakea, poznatog avanturistu te lovca na misterije 50. tih godina, gdje Nathen i Sam stiču uvjerenje da su oni njegovi nasljednici, što će kasnije njihovo prezime Morgan trajno izbrisati, te sebe oslovljavati sa pseudonimom Drake što će postati i simbol jednog vremena i načina življenja.

Nakon prve epizode zaboravljenih asova, u kojoj smo nesto više rekli o Driver 3 naslovu, na red je došla i jedna zanimljiva igra iz sjene gaming industrije, koja će ostaviti pečat u gaming kulturi na legendarnoj PS2 konzoli. Rekao bih da gotovo nijedna igra nije imala toliko utjecaja kao ova pucačina iz prvoga lica Criterion Gamesa (krajterion games) koji je osnovan jos davne 1993. godine u velikoj britaniji. Kada na googl tražilici ukucate Criterion Games, istoimeni algoritmi će izbaciti popularne igre poput: Burnout naslova, Nfs: Hot Pursuit naslova, Star Wars naslova, te Battlefielda negdje u cosku ili na samom dnu tražilice. Black je igra koja zaslužuje veliku pažnju, to je naslov koji se još davne 2006 godine pojavio na PS2 te Xbox konzoli prve generacije.

Radnja igre smještena je u Rusiji, tačnije u njenim pokrajinama Inguška i Čečeniji na Kavkazu. Glavni protagonist je CIA-in agent imena Jack Keller, gdje nas developer u Black igri vraća u prošlost kroz neku retrospektivu dogadjaja, na način da Jack Keller kao svjedok govori o operaciji sedmi talas, iza koje stoje brojne terorističke operacije te krijumčaranje oružje i mnoga druga nedjela. Keller je stavljen u klinč gdje mora saradjivati sa vlastima te ispričati šta se sve desilo kako ne bi ostatak života proveo iza rešetaka. Tu negdje i priča počinje gdje na početku igre dobijate prvi shotgun sa kojim pokušavate eliminisati neprijatelje.

Postavlje se pitanje, zašto je ova igra toliko značajna, po mom mišljenju najviše zbog njene vrhunske gampleay mehanike, te izuzetno pametnih NPC-eva koji vam nisu dali da se tek tako lako probijate kroz kordon neprijateljskih snaga, pogotovo ako igrate na malo težem levelu. Chackpointi u Black igri gotovo da nisu ni postojali, svakih pola sata, pa negdje čak i do 45 minuta igranja imali bi ste famozni chackpoint koji ste s nestrpljenjem čekali, gdje ukoliko stradate, load game vas vraća nazad kompletne dionice koje ste prešli, što je za gamere koji nisu bili toliko vješti na dualshock 2 kontroleru bilo pomalo frustrirajuće.

U to vrijeme Criterion Softwer razvio je poseban engin za ovaj naslov imena RenderWer, koji je tada prikazivao nezamislive detalje na PS2 konzoli poput destrukcije okoliša te refleksiju objekata koji su izgledale perfektno. Ono što bih posebno dodao u Black igri je to, da nakon uspiješne predjene misije a da pri tome igrate na težem levelu, kao poklon bon dobijate srebrnu M16 A2 40 milimetarsku pušku, sa podveznim ručnim bacačem za granate, koja je bila ujedno i najbolja stvar u Black igri.

Za mene je ovo najbolja pucačina iz prvoga lica na PS2 konzoli. Naslovi poput COD-a, Medal Of Honora,Killzona, su itekako bili sjajni, ali niti jedna igra nije imala taj X faktor orginalnosti kao Black naslov. Vjerujem da će ova igra u nekom od formata jednog dana izaći, ukoliko ne bude sredstava za drugi nastavak, onda barem kroz reamster, kako bi mnogi gameri koji je nisu igrali budu svjedoci sjajnog naslova koji je obilježio početak 2000-tih godina, te sam sasvim siguran da bi remaster Black igre bio identično uspješan kao i Resident Evil 2 i 3 remake naslov. Pozdrav!